Gospodin Stjepan Sabalić, poznatiji kao barba Stipe Koren, rođen je 1935. godine u Pagu, gdje je pohađao osnovnu školu, a učiteljsko zvanje stekao je u Rijeci.

Od kad se davne 1957. godine vratio u Pag, čitavo ovo vrijeme, redovan je sudionik i organizator karnevalskih zbivanja. Barba Stipe živi, radi i djeluje po principu:

 

U Pagu karneval traje cijelu godinu.

 

Karnevalske običaje začinio je promjenama koje su bitno podigle kvalitetu karnevalskih događanja.

Kraj karnevala, Pažani tradicionalno obilježavaju paljenjem Marka, krivca za sve paške probleme. Da bi događaj završio kao pravi dramski komad, barba Stipe je u zimskom karnevalu  1957. godine uveo  ulogu ”Udovice”, što je kasnije preraslo u brojnu ”ožalošćenu obitelj”, više desetaka ”ljubavnica” i ”prijateljica”, sve obučene u crninu, fuštan – staru pašku nošnju, a 1958. uvodi ”pogrebnike” koji na melodiji psalama pjevaju ironične pjesme o svakodnevnim problemima.

Iste godine piše ”Markov testament” koji satirom upozorava i ismijava pojave i probleme, ne spominjući pojedince koji ih uzrokuju, što je u ljetnom karnevalu kulminiralo prijetnjama da ga se sudski godi, ali je tadašnji Predsjednik Općine Pag rekao da je u karnevalu sve dozvoljeno, pa se od progona odustalo.

Paško kolo se tanca, kola, pleše uz rubove Pijace, a sredina je uvijek bila prazna.

Barba Stipe je znao kako se stvara tradicija: 1958. godine prvi put doveo je djecu iz dječjeg vrtića na Pijacu, gdje je s njima zakola Paško kolo, na sredini Pijace.

To je kasnije postala tradicija, pa su se postepeno uključivali i niži razredi osnovne škole, pa viši razredi, a srednjoškolci su postali redovni sudionici u Velikom kolu.

Iste godine sudjeluje u obnovi ”Robinje”  i KUD ”Družina”. U suradnji sa Turističkim društvom nastoji povećati broj narodnih nošnji, pa kad ih nisu mogli kupiti, davali su novac za platno od kojeg se šile nošnje. Od dvadesetak nošnji, broj je do 1971. narastao  na preko 70, da bi danas preko 350 Paškinja i Pažana imalo vlastite nošnje uz brojne nošnje za dječju dob.

1959. zajedno sa predsjednikom Općine Pag i Turističkim društvom organizira prvi ljetni Paški karneval, u kojeg se uključuju gosti brojnih odmarališta.

Markov testament, oporuku, je pisao sve do 1993. godine, a zbog satiričkog načina pisanja, Pogreb Marka, paškog mesopusta, postao je najzanimljiviji događaj karnevala.

Od 1964. god. počinje izdavati vlastiti foj-novinu ”Baš me briga” koji je izlazio do 1998. godine,  kada  novo osnovana Udruga Markova kumpanija, čiji je jedan od osnivača, izdaje svoj satirični list ”Baš nas briga” u kojem surađuje sa znatnim brojem tekstova.

Tijekom ljetnih karnevala, u pauzama između dva kola okupljao je goste i učio ih kako se pravilno igra u Paškom kolu.  Gosti su mu bili zahvalni, posebno gošće.

Za potrebe snimanja priloga u emisiji HRT – ”Pučka intima”, napisao je scenarij i tom prilikom glumio kuma u ”Batareli”.

Snimljena je i posebna emisija o njegovim ”Fojićima”, koje u vremenu od 1953. do danas izdaje povremeno, a zadnjih deset godina pod nazivom ”Zadnji skosi”.

Autor je teksta o Paškim karnevalskim običajima koji je bio prilog uz zahtjev za učlanjenje u Savez karnevalskih gradova Hrvatske. Kao Predsjednik Udruge 1999. god. primio je Povelju o pristupanju članstvu, iz ruku gospodina Tonča Marege.

U periodu karnevalskih događanja organizirao je brojne balove, a od 1958. g ukinuto je pravilo da se u maškare može ići samo ako se evidentira u Općini.

Na nekim balovima u pauzama istupao je kraćim tekstovima, pet minuta u redakciji ”Lovre Kantirića”, pseudonimom kojeg je uzeo kao urednik lista  ”Baš me briga”.

Sudionik je svih ”karnevalskih ura” koje emitira Radio Pag  za vrijeme karnevala.

Rado je viđen gost karnevalskih priredbi  ”Petkom” gdje adekvatnim nastupom prije same predstave, animira Pažane za sudjelovanje u karnevalu.

O njegovom radu snimljene su dvije TV emisije, dobitnik je Povelje o nagradi za životno djelo u kulturi Grada Paga 1999. godine.

2000. godine izdana je zbirka tekstova iz njegovog lista ”Baš me briga” pod nazivom ”Cemu smo se smijali” koja je doživijela veliki uspjeh.

Počasni je član Udruge ”Markova kumpanija” jer iako voli zajednički rad najdraže mu je kad izvodi ”munješčine” lažno se predstavljajući odgovornim osobama ili pojedincima, pa to kasnije prepričava, obogačujući duhovni život svojih sugrađana.

U svom Gradu vjerojatno je najpopularnija ličnost, a građani ga vole i pomažu mu u radu, jer njegov rad donosi smjeh i zadovoljstvo što imaju čovjeka koji izvrgava ruglu sve što im u njihovu životu smeta.