Karnevalske zabave, tzv. tanci, održavale su se subotom.
U prošlim vremenima običaj je bio da muško društvo zakupi kuću jednog od svojih članova i u najvećoj prostoriji u kući priredi tanci. Takvi tanci, nazivaju se i socji.
Socjo je naziv za člana družine zadužene za pripremu plesova po kućama. (N.Kustić – Cakavski govor grada Paga s rječnikom, Društvo Pažana i prijatelja grada Paga u Zagrebu, Zagreb, 2002.)
Djevojke su na tanci dolazile u pratnji svojih majki ili zaručnika.
Na tancima sviralo se na mišnjice. Plesalo se, tancalo, ”po paški” i ”po starinski”, a kako u to doba nije bio dozvoljen međusobni dodir, plesači su plesali, tancali, ”na facolić”.
Otvaranjem gimnastičke dvorane u prizemlju Kneževa dvora (nakon pada Austrije 1918.g.) stvorili su se uvjeti za masovnije okupljanje na tancima. Organizaciju plesova – balova, preuzelo je gimnastičko društvo, ali organizatori su znali biti i druga aktivna društva: vatrogasci, glazba, obrtnici, lovci…
Uz stare paške plesove uvodili su se i noviji: valcer i tango, a na zabavama su se organizirale tombole, lutrije, šaljivi zatvori, šaljiva pošta, i sl. Na svim tancima bilo je puno maškara.
Ovakav način organiziranja karnevalskih zabava trajao je do konca pedesetih godina, kada su organizaciju plesova preuzele ugostiteljske organizacije pa su se plesovi preselili u ugostiteljske objekte.