Posljednja četiri pokladna dana pred Pepelnicu, ujedno su i najvažniji karnevalski dani: nedjelja, ponedjeljak, utorak i srijeda.
U nedjelju, najkasnije oko 10 sati na trgu, pijaci, okupi se družina, kolari, odjevena u narodnu nošnju. Oni podižu stijeg s hrvatskom trobojnicom, kojemu je na vrhu nataknut kolacić i naranča. Pjesmom pozivaju staro i mlado i najavljuju da su započeli zadnji dani karnevala. U 16 sati, danas već tradicionalna maškarana povorka kreće s Golije, prolazi obalom i gradskim ulicama u pravcu trga, pijace.
Svečarskim govorima gradonačelnika i princa karnevala i simboličnom predajom ključa grada obavi se primopredaja vlasti, nakon čega gradska limena glazba zasvira paško kolo. Kolo predvodi gradonačelnik s pratiljom, oboje odjeveni u pašku narodnu nošnju. U kolo se hvata i princ, a za njim i svi ostali.
”Kolo započinje laganim ispravnim taktom. Ovaj se sastoji sa tri koraka poskoka jednim laganim neopaženim zastojem. Zatim se nastavlja ubrzanim taktom, dok napokon dovršava sa brzim i vrtoglavim skokom, i ludom hitnjom. Kolo nastoji da se poveže sa obim krajevima kola. To pobuđuje očiti zanos pred publikom, koja brojno prisustvuje ovom narodnom veselju. Kolo se igra u sredini grada na javnoj plokati, a po sebi je nevino”. (iz rukopisa nastalog 1940, Don Blaž Karavanić, Građa za povijest grada i otoka Paga, Stolni kaptol Sv.Stošije u Zadru, 2006.g.)
Veselje, pjesma i ples traju sva četiri dana.
Ovisno o dogovoru, ali najčešće u ponedjeljak, na pijaci se prikazuje starinska pučka drama Robinja.
U utorak navečer svim prisutnima na trgu dijeli se karnevalski list ”Baš nas briga” u kojem se kroz satiru i karikature iznose zbivanja, kritika ponašanja određenih struktura i pojedinaca. List je besplatan.
Paškim kolom i započinje i završava veliko pokladno finale, a sudjeluju svi: stari i mladi, djevojke i žene, bogati i siromašni, domaći i gosti. Djeca u pravilu ne smiju ulaziti u kolo odraslih.
Paško kolo neizostavan je element paškog karnevala. Nekada se kolo plesalo, tancalo uz mišnjice, a danas uz pratnju limene glazbe.
Zadarski glazbenik Šime Dešpalj je 1928. godine uglazbio paško kolo za puhački orkestar i od tada se ono izvodi isključivo uz pratnju gradske limene glazbe.
Kolo je završavalo u utorak navečer na pijaci plesanjem pod pokladnim barjakom.
U srijedu poslije podne, na Goliji se, prije prve korizmene propovijedi u Veloj crikvi okuplja žalobna povorka koju uz zvuke pogrebnih marševa predvode pogrebnici. U povorci se nosi lijes preminulog Marka, karnevalskog lutka, mesopusta. Povorka dolazi na pijacu gdje se čita oporuka, drže se komemorativni govori, a sve je prepuno satire i pučkog humora kojim se ocjenjuje ponašanje društvenih čimbenika. Tekstovi su svima jasni i nikada uvredljivi do poniženja osobe o kojoj je riječ. Nakon završetka obreda povorka kreće prema gradskom mostu, gdje se uz žalobne pjesme spali Marka, a njegovi ostaci bacaju u more.
U drugoj polovici 20. st., nakon Drugog svjetskog rata, promijenili su se i običaji pa se paško kolo plesalo i srijedom, na Pepelnicu, Cistu sridu. Naime, nakon što bi se na stupu mosta spalilo Marka i ostaci s lijesom bacili u more, limena glazba zasvirala bi kolo koje bi napokon završilo tamo gdje je i počelo: na pijaci. Početkom Domovinskog rata, Pažani su se vratili starim običajima. Na Pepelnicu, Cistu sridu, na mostu se spali Marko, ali kolo se više ne svira i narod se razilazi u tišini.