Pokladni običaji ili karneval,  prastari su narodni običaji ukorijenjeni u duše žitelja Paga. Ni glad, ni svekoliko siromaštvo, ni zabrane, ni prisile nisu izmijenili duh karnevala ni njegove temeljne sadržaje.

Oduvijek je karneval  bio prigoda za druženje Pažana, bez obzira na njihovo bogatstvo ili siromaštvo, društveni položaj ili političko uvjerenje.

To je jedinstvena prigoda da se kroz naš tanac, kroz Paško kolo, kroz Robinju i naše napjeve, iskažu tradicionalne kulturne vrijednosti, naše bogatstvo i neuništivi duh ovog grada, očuvan kroz vjekove,  tuđinskim utjecajima  usprkos.

Karneval u Pagu počinje već prve subote iza Sveta Tri Kralja, a završava na Pepelnicu – Cistu sridu, spaljivanjem Marka, krivca za sve naše nedaće.

Karnevalske zabave – tanci

Karnevalske zabave, tzv. tanci, održavale su se subotom.

U prošlim vremenima običaj je bio da  muško društvo zakupi kuću jednog od svojih članova i u najvećoj prostoriji  u kući priredi tanci. Takvi tanci, nazivaju se i socji.

Socjo je naziv za člana družine zadužene za pripremu plesova po kućama. (N.Kustić – Cakavski govor grada Paga s rječnikom, Društvo Pažana i prijatelja grada Paga u Zagrebu, Zagreb, 2002.)

Djevojke su na tanci dolazile u pratnji svojih majki ili zaručnika.

Na tancima sviralo se na mišnjice.  Plesalo se, tancalo,  ”po paški”  i ”po starinski”, a kako u to doba nije bio dozvoljen međusobni dodir, plesači su plesali, tancali, ”na facolić”.

Otvaranjem gimnastičke dvorane u prizemlju Kneževa dvora  (nakon pada Austrije 1918.g.) stvorili su se uvjeti za masovnije okupljanje na tancima. Organizaciju plesova – balova, preuzelo je gimnastičko društvo, ali organizatori su znali biti i druga aktivna društva: vatrogasci, glazba, obrtnici, lovci…

Uz stare paške plesove uvodili su se i noviji: valcer i tango, a na zabavama su se organizirale tombole, lutrije, šaljivi zatvori, šaljiva pošta, i sl. Na svim tancima bilo je puno maškara.

Ovakav način organiziranja karnevalskih zabava trajao je do konca pedesetih godina, kada su organizaciju plesova preuzele ugostiteljske organizacije pa su se plesovi preselili u ugostiteljske objekte.

Ričavci

Ričavac , nekad masovan, danas okuplja samo nekolicinu  ljubitelja starih paških običaja. To je običaj okupljanja grupa maškara, ričavaca, četvrtkom navečer, te zajedničkim odlaskom do određenih kuća.  Cilj maškarane grupe je privući pažnju domaćina, te dobivanje nagrade (čašćenje).

Tri tjedna prije zadnjih dana karnevala, maškarane se grupe, od 5 -10 članova, okupljaju četvrtkom (navečer) i obilaze domove Pažana, pa uz dreku, viku, buku i prigodnim pjesmama potiču domaćina da im otvori vrata. Takve nezvane goste domaćin prihvaća ili im može odbiti gostoprimstvo.

Domaćin nudi maškarama jelo i piće, a ugošćene maškare, ričavci, uzvratit će domaćinima pjesmom i plesom.

Ukoliko domaćin odbije u svoj dom primiti ričavce, oni će odgovoriti osvetom: bukom oko kuće, premještanjem stvari po dvorištu ili postavljanjem vijenaca od proklijalog luka i kapule. Odbijanje ričavaca bilo je rijetko, jer su se domaćini izlagali opasnosti da se o  njima ružno govori.

Nakon takvih obilaska, ričavci se okupljaju na trgu, pijaci, gdje uz Paško kolo, pjesmu i smijeh, prepričavaju doživljaje te večeri, hvaleći ili kudeći domaćine.

Zadnji dani karnevala

Posljednja četiri pokladna dana pred Pepelnicu, ujedno su i najvažniji karnevalski dani: nedjelja, ponedjeljak, utorak i srijeda.

U nedjelju, najkasnije oko 10 sati na trgu, pijaci, okupi se družina, kolari, odjevena u narodnu nošnju. Oni podižu stijeg s hrvatskom trobojnicom, kojemu je na vrhu nataknut kolacić i naranča.  Pjesmom pozivaju staro i mlado i najavljuju da su započeli zadnji dani karnevala. U 16 sati, danas već tradicionalna maškarana povorka kreće s Golije, prolazi obalom i gradskim ulicama u pravcu trga, pijace.

Svečarskim govorima gradonačelnika i princa karnevala i  simboličnom predajom ključa grada obavi se primopredaja vlasti, nakon čega gradska limena glazba zasvira paško kolo. Kolo predvodi gradonačelnik s pratiljom, oboje odjeveni u pašku narodnu nošnju. U kolo se hvata i princ, a za  njim i svi ostali.

”Kolo započinje laganim ispravnim taktom. Ovaj se sastoji sa tri koraka poskoka jednim laganim neopaženim zastojem. Zatim se nastavlja ubrzanim taktom, dok  napokon dovršava sa brzim i vrtoglavim skokom, i ludom hitnjom. Kolo nastoji da se poveže sa obim krajevima kola. To pobuđuje očiti zanos pred publikom, koja brojno prisustvuje ovom narodnom veselju. Kolo se igra u sredini grada na javnoj plokati, a po sebi je nevino”.  (iz rukopisa nastalog 1940, Don Blaž Karavanić, Građa za povijest grada i otoka Paga, Stolni kaptol Sv.Stošije u Zadru, 2006.g.)

Veselje, pjesma i ples traju sva četiri dana.

Ovisno o dogovoru, ali najčešće u ponedjeljak, na pijaci se prikazuje starinska pučka drama Robinja.

U utorak navečer svim prisutnima na trgu dijeli se karnevalski list ”Baš nas briga” u kojem se kroz satiru i karikature iznose zbivanja, kritika ponašanja određenih struktura i pojedinaca. List je besplatan.

Paškim kolom i započinje i završava veliko pokladno finale, a sudjeluju svi: stari i mladi, djevojke i žene, bogati i siromašni, domaći i gosti. Djeca u pravilu ne smiju ulaziti u kolo odraslih.

Paško kolo neizostavan je element paškog karnevala. Nekada se kolo plesalo, tancalo uz mišnjice, a danas uz pratnju limene glazbe.

Zadarski glazbenik Šime Dešpalj je 1928. godine  uglazbio  paško kolo za puhački orkestar i od tada se ono izvodi isključivo uz pratnju gradske limene glazbe.

Kolo je  završavalo u utorak navečer na pijaci plesanjem pod pokladnim barjakom.

U srijedu poslije podne, na Goliji se, prije prve korizmene propovijedi u Veloj crikvi okuplja  žalobna povorka koju uz zvuke pogrebnih marševa predvode pogrebnici. U povorci se nosi lijes preminulog Marka, karnevalskog lutka, mesopusta. Povorka dolazi na pijacu gdje se čita oporuka, drže se komemorativni govori, a sve je prepuno satire i pučkog humora kojim se ocjenjuje ponašanje društvenih čimbenika. Tekstovi su svima jasni i nikada uvredljivi do poniženja osobe o kojoj je riječ. Nakon završetka obreda povorka kreće prema gradskom mostu, gdje se uz žalobne pjesme spali Marka, a njegovi ostaci bacaju u more.

U drugoj polovici 20. st., nakon Drugog svjetskog rata, promijenili su se i običaji pa se paško kolo plesalo i srijedom, na Pepelnicu, Cistu sridu. Naime, nakon što bi se na stupu mosta spalilo Marka i ostaci s lijesom bacili u more, limena glazba zasvirala bi kolo koje bi napokon završilo tamo gdje je i počelo: na pijaci. Početkom Domovinskog rata, Pažani su se vratili starim običajima. Na Pepelnicu, Cistu sridu, na mostu se spali Marko, ali kolo se više ne svira  i narod se razilazi u tišini.

Paška Robinja

Dio karnevalske tradicije grada Paga je i “Paška robinja”. To je starinska pučka drama, začeci koje sežu u daleku prošlost a ostala je sačuvana u narodu sve do naših dana.

Sadržaj igre je vrlo jednostavan. Kćerka bana Vlaska (Robinja) zarobljena je od Turaka. Njen zaručnik, unuk bana Derenčina, traži je po trgovima gdje Turci prodaju roblje. Našavši je, javlja se kao trgovac s namjerom da je otkupi.

Prema usmenoj predaji izvodila se još u renesansno doba. Nije izvorno paška, ali su je Pažani prigrlili kao svoju pa je tijekom stoljeća postala sastavni dio njihove kulturne tradicije. U karnevalskim danima pučani su je igrali po gradskim ulicama i trgovima, pred kućama uglednijih i bogatijih mještana i plemića od kojih su bili počašćeni jelom, pićem ili čak kakvim novcem.

Scenski postav igre je vrlo jednostavan. Tridesetak aktera, od kojih pola Turci a pola kršćani, raspoređeni su po zamišljenoj crti elipse. Glavne su uloge Robinja, Trgovac i Suliman. Igra se događa na  središnjem prostoru koji zatvara elipsa. Sva dramska akcija usredotočena je prema Robinji. Glavni glumci svoje uloge pjevaju.

“Paška robinja” posljednjih desetljeća nije isključivo igra tek jednog društvenog sloja. U drugačijim društvenim prilikama njeni su akteri poklonici kulturne tradicije, pojedinci različita uzrasta, stupnja obrazovanja, profesije, socijalnog podrijetla i statusa, mahom okupljeni u KUD-u “Družina”. Posebno zanimljive su predstave najmlađih Pažana.

Promjene su se dogodile  u načinu na koji se priprema izvedba i u samoj završnici igre. No bitna su obilježja ostala nepromijenjena.